OPRAŠTAM SEBI
Za sve drame, sukobe i nejasne misli. Za sav bes i prezir kojim sam obasula druge. Za svu aroganciju, uobraženost i nadmenost. Za sve snishodljive poglede i ironične reakcije. Za osudu, cinične komentare i nepoštovanje drugih. Za bol, tugu i patnju koje sam izabrala da kroz njih učim. Za tugu, bol i patnju drugih koje sam preuzela na sebe oduzimajući im time slobodu izbora i slobodu učenja. Sada biram da prihvatim sebe. Biram da budem cela. Da prihvatim sve što jesam, što sam bila i što sam u međuvremenu postala. Da prihvatim i ono što bih najradije promenila. Volim svoju nesavršenost. Volim svoju snagu i svoje slabosti. Izlazim iz polarnosti postojanja. Otpuštam sve polarnosti u sebi. Sve ekstreme i sve sukobe. Povezujem se univerzalnim poljem harmonije u sebi. Sa lakoćom postojanja u svemu postojećem. Dosta je bilo patnje. Dosta je bilo bola. Kroz svoju snagu ljubavi stvaram u skladu sa univerzalnim principima slobode i poštovanja. Poštujući druge poštujem sebe. Znam da je to moguće. I da to stvaram upravo sada.